|
| ||||
| Zašto
skrnaviš prijestolje ono ti ionako ništa ne znači Valovi na površini duše Opet se spustila magla na nas I sliedio sam se zbog večernje molitve I sliedio sam se zbog večernje molitve Bog nas gleda sa visina umire od smijeha Bog nas gleda sa visina umire od smijeha Budi sretan, budi sretan što orlovi ne polijeću večeras Budi sretan moj Alberte ja ponosim se tobom Nebo je sobom odnijelo sve heroje i luđake I nemaš se kome diviti I ne razumijem gdje mašta počiva I ne razumijem gdje mašta počiva |
Pustinja je usred Zagreba Moja šetanja su nervozna Je li ono što si pričala istina ili gluma obična? I kad si sa mnom spavala koga si u meni vidjela? I mogla se desiti sudbina Kasno je za sve! Znaš da se u 3 iza ponoći molim da telefon zazvoni Znaš da se u 3 iza ponoći molim da to budeš ti | ||||
|
| ||||
| Budiš
se, ispadaš van U unaprijed izgubljen dan Klinci već odavno znaju što treba Na krovu planete Oni stoje i njihove malene sjene Padaju ravno na tebe I oni stoje i njihove malene sjene Padaju ravno na tebe Ti ne možeš promijeniti svijet Ti ne možeš promijeniti svijet Ti ne možeš promijeniti svijet Ti ne možeš promijeniti svijet Mijenjaš se i ljudi te Promatraju kao da si zvijezda Kiša je prestala i ovo je Neki drugi grad Tvoji klinci i dalje plove U svojim plavim limuzinama Oni stoje i njihove malene sjene Padaju ravno na tebe |
On te
prati duboko u mrak On ti ljubi vjeđe spuštene Dok ti luta tijelom grizeš zrak Daje ti sve drago kamenje Vodiš ga u svoje odaje skidate sa sebe velove Muzika je tajna poruka Pjesmu pjeva bijela robinja Noćas divlji je zrak Nema suza ni očaja Pjevaju ostavljeni Jednog dana svi će biti jednaki On te prati duboko u mrak On ti ljubi vjeđe spuštene Vodiš ga u bijele hareme Pružaju vam ruke djevojke | ||||
|
| ||||
| Ti si
kao anđeo upala u moje noći Nisam se pomakao Ne vjerujuć' u svoje oči I sad dok plešem na kiši zamišljam tvoj lik Zažmirit ću i pokazati prstom bilo koje mjesto na globusu Silvija o Silvija Tvoja je ljubav kao snježna lavina Silvija o Silvija O baby baby što si mi učinila |
Sjeti
se kad smo išli u školu Lovili se na putu do gimnazije Pričala si mi o sreći i plakala Obalom smo šetali ubrao sam cvijet iz parka Na krevetu bi ponovo odvrtio dan Zaspao blažen kao svetac Godine su prošle pretvorile u prah Ne vidim ti licem, ne čujem ti glas Sretni me u snu uzmi me za ruku Sretni me u snu povedi me do zvijezda Odrastali smo svakog dana šaputali si najveće tajne Na klupi u parku smo crtali ruže Zajedno prvi put plesali Dok je razred gledao mi smo poljubili Ležim u tami, sjetim se svega Zaplačem kao malo dijete I svaki put kad me netko pita za tebe Pravim se kao da se to baš mene i ne tiče I bojim se jer znam da će srce poludjeti I skrivam se od tuđih pogleda | ||||
|
| ||||
| Znaš da
nikoga nisam volio kao tebe I kakvo sam ti je muško što plače u mraku Ti i ja, mi smo mogli zajedno Varala si me tako redovno Ne laži mi moja lutkice da ovo nije samo igra Ne laži mi moja snjeguljice da se ne pretvorim u tigra Ja više ne vidim Gdje si s kim si i što radiš A ti si lagala da nema drugih frajera |
Kraj
sivog šanka stojiš sam izgubljen u bajkama u magli oči blistaju Dodiruju te i gubiš glas Svijeće drhte pored vas Prostor zrači besramljem Ona sreću nudi Ona tiho nestaje Ona sreću nudi Ona ne zna gdje je Djevojke bi željele da budu večeras mažene One su slobodne i sanjaju svoje kraljeve Djevojke bi željele da budu večeras mažene I dok se tušira kupiš stvari Bolje da nikad te više ne ugleda jer ti si samo prolaznik Nastavit ćete razgovor u plavoj pustinji kraj plavih kamila | ||||
|
| ||||
| Hodaš
gradom nedodirljiva A znam te kad si bila curica Mame i tate smo se igrali Ma zašto ne bi to ponovili Ne zna tvoja mama da kćer po noći nije sama Dečko koji sad ju dira tvoju mamu baš živcira Daj mi ruku pa da zbrišemo U ovoj noći sve je ludilo Ne daj Bože da nas otkriju Dok smo jedno drugom u naručju |
Još
jedna potrošena večer I čudim se kako dani brzo teku Dok sa Bobom trusim rum sa čajem I po stoti put raspredamo sagu o rock 'n' rollu Bob je hladan kao oblaci nad Nikaragvom Ne plaše ga mnogo depresije i fobije Iritira smiješkom, sipa fore sitno laže za ljubav neke nemoralne dame O Bobe, ma koliko ti je godina već O Bobe, a sa svakom htio bi leć O Bobe, ma koliko ti je godina već O Bobe, a sa svakom htio bi... Ponekad ipak kad je sam zapita se i preplaši: Da li vrijeme radi za mene ili u pogrešnoj postelji U nekom kutu svoje sobe guta dim za dimom Svoju gitaru sve rijeđe uzima u ruke | ||||
|
| ||||
| Kada si
kraj mene uvijek sanjam onaj stari san Svijetla k'o iz bajke ti princeza,a ja Petar Pan Oči su ti sklopljene sobom lebdi molitva Ne sjećam se svoga imena Dok tvoje usne me ljube u glavi tutnji oluja u srcu sviraju trube jer u tebi sam našao stotinu najljepših pjesama i osjećam da opet nekome pripadam Uzdasima nježno spuštaš glavu budiš me iz sna Šapućeš mi tiho tajno slutim dodir usana Oči su ti sklopljene sobom lebdi molitva Ne sjećam se svoga imena Dok tvoje usne me ljube u glavi tutnji oluja u srcu sviraju trube jer u tebi sam našao stotinu najljepših pjesama i nisam sam |
Praznična večer počinje Tebe nema Šarena svijetla lome me svakog trena Kad se sjetim da sam tek dušo moja Stvar ti tako nevažna ali tvoja Nova Godina tiho se došuljala Moja malena, nije me poljubila Kada ponoć odzvoni ti se sjeti da ja nemam nikoga tuga prijeti Neka budu anđeli kažem Bogu mjesto mene kraj tebe ja ne mogu | ||||
|
| ||||
| Sami uz
svjetlost svijeće Vlaži se ova noć Vječnost čeka tvoj dodir I neka zavlada mir Ugasi svijetlo i doći ću da dodirnem ti obraze Zadrhtat ćeš nakon prvog dodira Večeras je tvoj put i moj Miriše ti koža na narančin cvijet i ljubim noć hladnim usnama Kao jelen hitam njenim obalama I čekam da izađeš u ponoć Duga, svijet kao leptir Tiho letim ka njoj Rim se činio malim skupa u požaru |
Ljubav
će te spasiti umornih samovanja Ljubav će učiniti da budeš bliža bogova Ne možeš sama, ne možeš sama Ne možeš sama, ne možeš sama Padni u bezdan obojenih provalija Padni u bezdan obojenih provalija Odlazimo, grad još spava Odlazimo, nisi usamljena Odlazimo, grad još spava Odlazimo, nisi usamljena Duga nije daleko Duga nije daleko treba je samo dotaći Duga nije daleko Duga nije daleko Duga nije daleko Duga nije daleko Kad zvona sa crkve zazvone ulica je kao rijeka Iz dubine dolaze krici ljubavi Vani je tama, vani je tama Vani je tama, vani je tama | ||||
|
| ||||
| Grad je
otkrio svoje lice njegove sjenke mi diraju vrat Dok se zvijezde ljube usnama od zlata Pao sam u tvoje snove iz nekog drugog svemira U jednoj ruci buket ruža u drugoj okovi I ti ne vidiš zvjer u meni Moja muzika tebi je dosadna I nisam fratar u sakou i nisam heroj iz tvog filma evo prodajem se đavlu samo da me pogledaš Ispred tvojih vrata ja ću noći provesti Tebi iz inata neću suzu pustiti Ako misliš da sam tako loš okreni neki drugi broj i nikad više neću biti tvoj Kao da sam ovdje posve sam A neko drugi čeka te u predvorju i ostaje u krevetu |
Nosim
znamenje, ne možeš me odbiti Okovan i sam, ne mogu izgubiti I vjetar je raznosio uzdah i pili smo noćnu maglu Ne budi gruba sa mnom Ne budi gruba sa mnom Ne budi zla Tko je bacio modru zastavu izboden pogledom svoje kraljice I kao da te ništa ne dira pričaš sa svojim duhovima I kao da te ništa ne dira pričaš sa svojim duhovima Puši ozbiljno Čita Verlainea Ne pozna me, već znam njene folove | ||||
|
| ||||
| Oh,
Alberte u čemu smo? Hej, želim da si ovdje kraj mene Evo me, pred stazom slonova Evo me, ispod zahuktalih vodopada Sjetni frulaši dozivali su orlove Koliko zvijezda u ovoj prokletoj noći Sve je tako, sve je tako sve je tako neobično Sve je tako, sve je tako sve je tako neobično Djevojke bi željele da budu večeras mažene One su slobodne i sanjaju svoje kraljeve More se upalilo Brodovi su strepili Ona trči u suton po morskom pjesku pozlaćenih obala I grofice što piju nebeski čaj smijale su se Oh, Alberte u čemu smo? želim da si ovdje kraj mene Oh, Alberte u čemu smo? Dođite, ja znam kako se pokreće dođite... |
Mornari
na palubi beru latice paperja modrih ibisa Zovu me daljine i uspomena na tvoje tijelo U suton, skinut s platna nekog slikara Ljubio sam te Poruku u boci ionako nitko neće naći niti je razumjeti Nakon svega prazan osjećam da brodovi me gledaju hladnim očima Ja ću biti nebo a ti budi zemlja ohladi me Ja ću biti delfin a ti budi more zadrži me U svojoj sobi ona promatra sliku sa crvenim suncem Kroz otvoren prozor za tren joj lahor vjetra pomiluje grudi Njeni prsti na zlatnom okviru traže sijećanja | ||||
|
| ||||
| Jutro
čekam u svilenom ogrtaču Buljim u tuđe živote preko balkona I Marlon Brando nazdravlja prošloj noći I tone u boci kao izgubljena zvijer Divno je biti heroj Ostani zauvijek uz nas Divno je biti heroj Ostani zauvijek Vjetar zviždi Marseljezu Umorni borci već spavaju Vjetar zviždi Marseljezu Umorni borci već spavaju Saznajem da zovu me lutanje Ne očekujem mnogo Hodam cestom dok me bodu stijelama I kažu luđak I kažu sanjar I kažu obični šarlatan Pa ipak izjeda me neka zadovoljna dosada |
Sjaj u
tvojim očima u tvojim grudima Kako da te sačuvam od dobrih vila sjevera i ja igram sa tobom Ne mislim na drugo Ti si pustinja bez sna opet magli mi se svijet i dok plešemo taj ples Tvoje misli sve su dalje Priđi bliže Vivian, hej Zbog tebe sužnji zastaju Vjernici ne vjeruju Zbog tebe sužnji zastaju Vjernici ne vjeruju | ||||
|
|||||
| Ne znam
zašto je Pariz daleko U prošlosti sam još čeličnu košulju nosio A mafija je pucala uzalud Sreo sam tada djevojčicu davala je sebe da preživi Stvorenje zabranjene ljubavi Nedostaješ mi kad se probudim bez daha Nedostaješ mi kad sam sam Nedostaješ mi kada drhtim zbog tišine Nedostaješ mi kad sam sam U redu kad me zagrliš strasno Kada pričaš svoje tajne samo meni Ne vjeruješ da sam loš A mafija je pucala uzalud |